Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu – odsek Srpska književnost i jezik.
Završio Specijalističe akademske studije.
Bavi se scenskim izvođenjem u Kamernom pozorištu muzike –OGLEDALO, u okviru kojeg je učestvovao u projektima « Prostor solitera», «Pred ogledalom», «Lice na metar».
Jedan je od osnivača Centra za novu književnost – NEOLIT, nevladine organizacije koja okuplja mlade pisce, književne kritičare, novinare, kulturne radnike, zainteresovane za aktuelna dešavanja u književnosti i drugačiji odnos prema savremenim literarnim fenomenima.
Živi i radi u Novom Sadu
Zagušljiva soba
Soba je prostor oivičen zidovima:
istočnim, zapadnim, severnim, južnim...
Napolju nema zidova,
ali postoji Istok, Zapad, Sever, Jug...
Iz imenice se rađaju pridevi,
pridevi proizvode predmete
koje oivičavaju.
Tu počinje nestašica prostora
i kontradikcija ove pesme.
Slabi strujanje vazduha,
svet postaje zagušljiva soba.
Nedefinisanost
Svaka stvar ima ugao programske
definisanosti,moj život je
traženje stvari i definisanje.
Definicije su potrošene,
ko će sadakonstruisati uglove
definisanja? Uglova više nema,
definicije su izbegle, dobile
azil za večnu Nirvanu.
Cepanje nelogičnosti
Kad bi tela mogla da se cepaju,
bilo bi sve po mojoj volji.
Znam pouzdano da bi moćni čovek sa neba
meni prodao moć cepanja,
olako,
kao ključeve od novosagrađenog stana.
Po čitav dan bih cepao tela koja
su nelogična i sklapao nova po
ukusu, kao Unicef puzzle.
Verbalni zatvor
Rečnik je verbalni zakon.
Zgrada u obliku knjige, užasnih ćelija.
U njih se dovode reči sa ulice.
Književnik je arhitekta tih ulica.
Tamo se reči organizuju u grupe
koje se zovu pesmama.
Grupe se rasturaju, buntovničke reči
odvode se u ćelije.
Posle ih odande vadim.
U etimologiji svaka reč ima
zatvorski dosije.
Noćne senke
Više nije sintetičko ćebe,
sada je deka od vune pomešana sa znojem,
posle noćne polucije.
Jedino mi je pejsaž plafona pao u oči,
kada sam ih bacao uvis.
Plafon više nije gore.
Ostale su samo senke automobila
koje prolaze ulicom.
Opasnost
(Ja sam heroj ulice)
Ulica je široka.
Širina visi o najtanjem koncu.
Konac, teorijski, ne može
da postoji.
Ulica pada.
Po njoj hodaju ljudi.
Oni su u neprekidnoj
padavičarskoj opasnosti,
ali ih štiti ulica
od propasti poetike.
No comments:
Post a Comment