Zbirka poezije „U aorti mog srca“ nagrađena je (prvom) „Nagradom Risto Ratković za mlade autore“, u konkurenciji zemalja ex-Yu regiona. Dva izdanja zbirke: izdanje festivala "Ratkovićeve večeri poezije", Bijelo Polje (CG), 2010; izdanje kuće "Pešić i sinovi", Beograd, 2011.
Autorka je video omnibusa „Video V. Poezija“, sedam kratkih filmova zasnovanih na pesmama iz zbirke „U aorti mog srca“. Filmovi su prikazivani na filmskim i književnim festivalima u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, kao i na RTV 1, RTV Plus i RTV Vranje. Nagrade za omnibus: prva nagrada za poetski film “Osećajna braća” (“Letnji bioskop”, Bački Petrovac, 2011); treća nagrada za poetski film "Nauka o ulici" ("Zimski bioskop", Bački Petrovac, 2010).
Više puta finalistkinja nekoliko festivala mladih pesnika u konkurenciji regiona nekadašnje Jugoslavije. Uži izbor za nagradu „Mladi Dis“. Poezija dizajnirana na regionalnom konkursu "Reč u prostoru" (SKC Bg). Dramski komad „Smrt i život Aleksandra Puškina“ izveden u Ruskom domu, Bgd. Objavila elektronski roman za tinejdžere „Putujuće pozorište Genijalci“.
Objavljivana u književnim časopisima, zbornicima i antologiji.
Tri pesme iz zbirke “U aorti mog srca” Natalije Ž. Živković, nagrađene regionalnom ex-Ju “Nagradom Risto Ratković za mlade autore” (izdanja: izdanje festivala "Ratkovićeve večeri poezije", “Centar za delatnosti kulture Vojislav Bulatović-Strunjo”, Bijelo Polje, 2010; izdanje kuće "Pešić i sinovi", Beograd, 2011).
Zašto mi rušiš Sneška?
Zašto mi rušiš Sneška?
Napravila sam ga od prirodnog snega
Donela sam lonac
probušen zarđao
I šargarepu što će je
pojesti veverice
Stavila sam mu privremenu metlu
Nek čisti deo dvorišta
oko sebe. I
drvca kao lice
što su ih grickale veverice
Zašto mi rušiš mog Sneška?
Za njega
pohabala sam rukavice
Idi u drugo dvorište bez snega
ako već ne voliš Sneška
***
U dvorištu starom. Deca. Po studeni
prave Sneška. U
nedogled
Snežnovlasa deca.
Od Beloga
podižu Sneška
Blista
Da li ti se čini
da na ovoj slici
ne ličim na sebe?
-pitala je
Na slici nosila je
jaknu sa reverom
Osmehivala se jarko
kao za reklamu
A rever se osmehivao
kao za reverski plakat
A ljudi u pozadini osmehivali se
kao tek isplaćeni mitingaši
A u njenom oku beše
odraz fotografa
Imao je
šešir u obliku činele
višebojne helanke
stablo
i mrežu za leptire
I bio je potpuno običan
jer nije bio s njom na slici
-Ličiš - rekoh
- ti si u potpunosti.
Čovek mog života
Im’o je ’rapav glas
Prekriv`o je glavu kabanicom
dole je iš’o go
On je bio čovek mog života
Baš ga za sve briga!
Kazala sam mu otvoreno:
-Ti si čovek mog života!
A on reče: - Baš me kabanica
zabole!
Da, to beše on. Takav mu je stil...
Dok je hodao
dok je trčao
niz pokretne stepenice
uz nepokretne stepenice
taj čovek s kabanicom
čovek s kabanicom na glavi
ja sam ga pratila ja sam jurila
sa pedalom u kosi
zarđalom
koja se vrtela kao uragan
i urlala iz petnih žila:
-Evo mene,
života tvog žene!
On je bežao kao raspomamljeni manijak
A ljudi oko nas su vrištali
Hah,
i kladim se u šest pedala zarđalih
da mu se
do ludila sviđa
moj način udvaranja.
No comments:
Post a Comment