Thursday

HARIS AHMETOVIC

Haris Ahmetović

Rođen je 07.o7.1967 u Bosni i Hercegovini.

Iza sebe ima nekoliko knjiga:

Odabrani citati poznatih ličnosti 2008

Latinske izreke 2009

Grafiti i aforizmi 2010

Knjiga poezije: Ne dam te nikom 2011

Trenutno živi i radi u Nemačkoj.


DA SI BAR NESTVARNA


Tih dana spajaše nas različite sudbine!

Zajedničke prazne boce...

i slični promili u zraku.

Ja bijah izgubljen...

u crtama sudbine

tvojih dlanova...

I zarobljen bijah...

u smijuljicama oko oka tvoga.

A iza ponoći...

prosuh se, k'o sadržaj čaše.

Tvoj pogled me ovlaš dotaknu,

ko jedro na vjetru...

Misli moje potekoše,

k'o voda oko pramca.

Ti ulaziš u mene,

kroz prozor...umjesto na vrata.

Da si barem nestvarna,

pa da te poželim...

bez da te zavolim.

Da me ni rajske ptice,

ni istrošene ulice,

pokrpane riječi i sulude osvete,

nikad više...na tebe ne 'sjete.

Da si večeras ja, a ja da nisam ja...

tražila bi što ti nedostaje,

a ja patio...

za onim što mi izmiče!



RAZLOG ROĐENJA


Milione problema, s tobom bi rješavao!

I moje svakodnevne,

i vanredne brige tuđe...

I one nebitne

i sve što me se ne tiče !

Tebe čovjek može naći

samo...

ako - sudbina si mu.

Ti mi dođeš, kao peta komora u grudima!

Noćas mi na uzvraćenu, ljubav sličiš!

Pogađaš me kao Ahila

jer ništa ne očekujem... a svemu se nadam

ti zalijevaš moje želje

kao pljusak sjeme, nakon nebeskog krika.

Dok ti so sa rubova ližem,

cesta sam pored Jadrana... i takvog sam okusa...

Moja si vodilja i ishodište,

moj si Rim i odredište !

Ovlaš navlažene misli...

i pokisla kaldrma.

Odsjaj tragova u bijegu, u mojim očima...

monolog sa usana ti čitam kradom...

Razlog mog rođenja otkrivam ti na licu

...povod u tijelu kupanom u medu .



MARMELADA OD ŠIPKA


Okružuju me odredi

misli o tebi.

Sa svih ovih,

mojih pet strana.

Opsjedaju mirisi,

bez prestanka...tvoji

a moždane ćelije

prepuštaju polje bez boja.

Ljubavi, kosom svojom prekrij ove...

razgolićene strasti i probuđene snove

što ih jutro za doručak nudi

koje ti sreća po kriškama maže...

Marmelada si moja,

od šipka,

što me na djetinjstvo sjeća.

S tobom skupa,

vječnost naša, konture poprima.

Moje si pravilo izuzetka,

tuđih principa trošnih

i zakona nepisanih...

Ja znam i mogu, da kažem :

Tako si lijepa !

A da to sterilno ne zvuči.

I samo da znaš...ja sam taj,

koji...

s peškirom na obali...

čvrsto u ruci,

na tebe čeka da ti kožu suši...

No comments:

Post a Comment