GORAN KOPRIVICA

GORAN KOPRIVICA,

Rođen 10.08.1989. u Nikšiću. Student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici.

Voli arhitekturu, geografiju, geometriju, snove...

Piše pjesme još od srednje škole i posmatra ih kao neophodan dio svoje stvarnosti.

CVIJET NOĆNI

Ovo je veliko more

Ovo su srećni trenuci

Cigarete predivno gore

U njenoj tananoj ruci.

Ovo su moje vlasi

Ovo su njene oči

Kosu joj sjajno krasi

Mirisni cvijet noćni.

Ovo je moja glava

Ovo je igra njena

Crn sam, ona je plava

Pletenica isprepletena.

Čupa uvijen pramen

Bljesak žute toplote

Ja, hladan ko kamen

Ona simbol ljepote.

Ovo su njena krila

Uzdah svuda po meni

Ona je dama od stila

Prodor vode u stijeni.

Ovo su tijela naga

Snene su njene oči

Ona je moja draga

Ja sam njen cvijet noćni.

MOŽDA JE VRIJEME DA GA OSLOBODIM

Ovaj je duh sjetan previše

Već dugo vremena u meni provodi

Ne spava, ne priča, ne smije se, ne diše

Možda je vrijeme da ga oslobodim.

Ovaj je duh bijesan na tijelo

Što nije uspjelo do kraja da isprati

Ljubav u crvenom, nadu u bijelom

Samo je znalo beskrajno disati.

Duh ovaj nije za život stoljetni

Plašim se da ga tuga ne pogodi

Te da zaboravi šta znači voljeti

Možda je vrijeme da ga oslobodim.