Monday

RADOST STROYNIK


Radost Stroynik, rođena '82. godine u Radimlju (BiH).
Slikar i istoričar umjetnosti.

Kao jack ass kritičarka i pjesnikinja Radost većinu svojih razmišljanja objavljuje u nepreglednom internet prostoru gdje osim nuđenja sopstvenih pogleda pokušava uticati na razvoj savremenog društva BiH kroz neumorne kritike društvenih i političkih struktura.

Do sada nastale zbirke pjesama i kratkih priča s feminističkom tematikom i često u eksperimentalnoj formi (user generated poetry, automatski generisana poezija prevođenja, i dr) oglavnom objavljivane kroz samizdat akcije u internet prostoru i na platformama socijalnih mreža.
U Srbiji dosad objavljivala u listu Avangrad i konkursu Garavi Sokak. Osim pisanjem poezije i proze bavi se pisanjem eseja i komentara.
Živi i radi u Prijedoru.






Da mi je imenom tvojim


Da mi je imenom tvojim
moći popuniti
razmake između zuba
kad zinem jako na
hladnome vjetru
imaću čime da se branim
poput starih žena što
vjeruju u Boga
u trenutku kad se okliznu
na pločniku
i još mnogo vremena poslije toga
zahvaljuju mu što su ostale žive
tvojim životom da mi je
popuniti razmak između nogu
između grudi prostor
tvojim pokušajima
nozdrve ispuniti
tvojim mislima
i pustiti da se između mojih kovrdža
na glavi
nasele tvoji uspjesi
kad zapuše vjetar
neću biti vlat koja misli
već kamen koji osjeća
i osjeća se dobro.



Srce polni organ


Srce sam sakrila tako vješto i duboko
da ga ni sama više ne mogu naći
povremeno po šupljinama
čeprkam prstima
i druge puštam da slično rade
istina, svaka ekspedicija završi se vrhom
al' izostane oduševljenje za pronadjenim
blagom
tragom
kojim je već išao neko ne vrijedi gaziti
možda bih trebala manje paziti
kad začne se tumor
u njemu će kucati
moje i onoga što će me
pijukom ledenim kljucati
srce
polni organ
da nadje




Krvare mi desni


Kad god te ugrizem
meni krvare desni
minimalizuješ
moje napore da te
popola presječem
i meni i tvojoj lažnoj
majci
po jednak dio
pa neka onda
jaučeš glasno
i govoriš drugima
da sam prozirna
poput papira na kojem nisi
napisao ništa
osim da nisi
ništa napisao
kad te ugrizem
zaškripe zubi
od čudne si gradje
gradjen
ko god me upita
za tvoj karakter
reći ću glasno
žilav k'o guma
krv upija jako,
nimalo slasno.





Kk


Kao klik, klak i krc
vratnih pršljenova
kad se preduboko klanjam
zvuči moja molbica tebi
molim te usudi se bar još jednom
progledati mi kroz prste
namašćene čorbicom i spremne
penetrirati
kroz pupčanu vrpcu
Kao tik i tak i cik i cak
oglašavanje mračne i vlažne spilje
u kojoj sjedim sama i bojim se sama
i rostfrei nožem isjecam sjenku
a lanci cvrče, zveče i debljaju se
Pogledaj mi krosprste
oprosti mi forgivmi
učini da iz mojih lopatica
niknu perca
S onu stranu pupka čekaju konjanici
zgusto zbijene jedinice
naprijed pješadija na samom kraju
generalski šupci
po poljima ricinusa
Klik, cangr i klik
zveče njihovi oklopi
Oprosti mi, pusti me
letmigou
pusti da me odjašu iz pećine
Kroz prste mi progledaj
vidjećeš mogu otići na jednu od četiri
ponuđene strane
što dalje od pupka
pupčića



Laki pingvini


Na svakoj santi leda
stoji labuđom krvlju
ispisan grafit
I neka se gone pingvini
svi u vražiju mater
Zora je
i zbog magle tek izbliza vidimo
stravičnu
i okrutnu istinu
o putešestvijama usnule ptice
koja mi je iz
špajza ukrala pola tegle pekmeza
i razmazala ga po razmaženim
gubicama
djece nesretnih sjevernih mornara
s ružnim tetovažama
i pokvarenim brodskim grijalicama
a na polovima
od zime se skupljaju muška spolovila
ispod svake prihvatljive mjere
kao okice kod pingvina
kad se trude da spaze
bijelo perje na bijeloj pozadini
i požele proliti
nevinu krv.



No comments:

Post a Comment