Wednesday

VLADIMIR PERIC

Vladimir Perić je rođen 28.09.1981. u Beogradu. Piše poeziju i prozu.

Učestvovao je na više književnih konkursa, a objavljen je u zbornicima
Rujeve lati 2009, Rudnička vrela 2008, Garavi sokak 2010, Novosarajevski književni susreti 2010, časopisima za kulturu Avangrad br. 7 i Split Mind br. 8, i u zborniku kratkih priča Priče za poneti.
Finalista festivala mladih pesnika Dani poezije 2010 i 2011 u Zaječaru i 40. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju. Dobitnik II nagrade na 55. Majskim susretima u Beogradu i nagrade žirija na literarnom konkursu On the Road festivala u Beogradu. Učestvovao na VII međunarodnom poetskom festivalu Castello di Duino u Trstu, gde mu je pesma, odlukom žirija, predviđena za objavljivanje na italijanskom i engleskom jeziku.


ŽENA ZVANA SLOBODA


Pogleda čistog kao rosa japanskog vrta
Korakom slobodnim kao sibirski vetar
Zamišljam tebe, baš tebe, kako hodaš
Ka planini koja tvrdi da poznaje sutra

Nebo se smeši u pramenu tvoje kose
Dok jabuka istine blista u ruci
Nije zaboravljena ta poruka u boci
Što je, izgubljenu, talasi Jadrana nose

Okreni se i iza sebe ugledaćeš nadu
U svakom otisku stopala koje ostaviš u pesku
I ljubav, koja te prati dok pevaš
Nadglašavajući nebesku kanonadu

Zamišljam da se razaznaje odsjaj u morskoj peni
Da je suza tvoja napojila žedne
Da si usnila stvaranje čoveka
A lišće je opalo kao i svake jeseni


WOMAN CALLED FREEDOM


With the look pure like a dew from japanese garden
With a step free like a siberian wind
I’m imagining you, just you, as you walking
Toward the mountain that claims to know tomorrow

Sky is smiling in the wisp of your hair
While apple of the thruth is shining in the hand
It s not forgotten that message in the bottle
That is carried lorn by the waves of the Adriatic sea

Turn around and you will see a hope behind you
In every foot print that you leave in the sand
And love, that follows you while you are singing
Out loud cannonade from heaven

I’m imagining the reflection in the sea foam
That your tear has fed thirsty ones
That you dreamed making of a human

And the leaves fall like every autumn


No comments:

Post a Comment