Thursday

VITOMIRKA TREBOVAC

vitomirka trebovac je rođena u novom sadu (1980.),
gde je završila srpskohrvatsku književnost na filozofskom fakultetu.

živi i radi među knjigama, piše, povremeno objavljuje.
predavala književnost, sad radi u knjižari.

dobila nagradu za najbolju priču iz reda za vizu ( konkurs citizen’s pacta)
i to je jedina stvar u vezi sa nagradama i pisanjem, koju pominje,
jer je ostale mahom zaboravila, a ovu upamtila, pošto je
tom zgodom čitala u amsterdama i briselu.

osim što, eto, mora da čita jer od knjiga živi, najviše voli da putuje tj. da se smuca
ulicama nekih tamo gradova.



novo


Tvoj glas

raspada

se tamo u

nekom gradu

koji nije ovaj

tamo u

nekom gradu

se tvoje ruke

trude

i sav tvoj

život dešava se

tamo

iako si

ovde

tvoje noge

hodaju nekim

bulevarima

u novim

cipelama

kakve si čitav život

želeo da imaš.



odricanje


Ako prozboriš

Još jednu

Lepu laž

U ovim danima

Kada mi laž fali

Neka reč

Lepa reč

Samo jedna reč

Ostaviću sve


Kofere pod krevet

I zemlje u atlasu.



u australiji


U Australiji je danas

Kao toplo

Dok kod nas pada sneg

I kao ima keša

Kol’ko hoćeš

I tamo je kao život

Onaj pravi

Jer jedeš napolju i

Voziš dobra kola

I u novinama nema

Politike i crne hronike

I struja ne skače

I meso stoji gde su ga obesili

I tamo je kao tako dobro

Samo što ti glas malo drhti

Pa ti baš i ne verujem sve…



u boji


Veći deo

mog života

je na

fotografiji

gde ti stojiš

pored mene

i ja imam

crnu kosu

i šiške,

a ti

stojiš pored mene.



tišina


Prvo je skinula

crveni šal.

Okačila ga o

vrata kuhinje.


Napolju sirene.

Negde je izbio požar.

Ili je nekome stalo srce.

Možda pljačka iza ugla.


Unutra je zujao bojler.

U praznom stanu stolica.


Umorno.

Sasvim umorno.

Sela je na nju.

I pomislila da je život

prošao.


No comments:

Post a Comment