SINIŠA STOJANOVIĆ – SINISTER
Poetski stvaralac, muzičar i esejista iz Beograda.
http://www.liber.org.rs/katalog/total_underground/083.html
Urednik Poezina, Bundolo-a
bubnjar grupa Dž!Dž!, Dažd, URGH! i Igre Staklenih Perli
Osnivač organizacije za promociju muzike i alternativnih sadržaja Manekeni Bigza.
Link: http://www.poezin.net/poezin-ekipa/
Link: http://www.poezin.net/2011/06/30/plakat-poezin-na-exit-festivalu/
Link: http://bundolo.org/templates/showuser.php?id=404
Link: http://mamonovahagada.weebly.com
Link: www.manekenibigza.org
Sinister. Sinister Hrist.
Ja sam Sinister
Isusov mlađi brat po ocu
Majke nam se razlikuju
Takoreći, i nismo ista krv,
ako je po starom zakonu, a nije
Krv je za razumevanje jedna od najtežih
stvari, zato ću je ostaviti po strani,
da teče, kud je tekla do sada
Zato se i zovem Sin
Moj stariji brat, takođe sin,
ima mnogo veću knjigu
Njemu su pisali drugi,
ja pišem svoju sam, ipak, 21. vek je doba
pismenih
Danas, nije lako biti bog,
on je imao jednog oca, jednu ženu
ja ih imam nešto više
On je imao Mariju, ja imam ove ostale,
teže je danas posvećivati se,
lakše poistovećivati
Njemu je bilo lako
retko ko je želeo u njegovu kožu
Zato su mu je i razapeli, kao jedro, i rastegli,
kao po ramu bubnja, ili platno slike
I bio je u pravu, kada je rekao da ne znaju šta
čine, nije hteo da ga pamte takvog
Danas, kada su čuda nevidljiva,
čarobnjaštvo je ilegalno
Sve te svete, magične reči, ostale su na
vašarima, za pijane posetioce,
koji sve prespavaju i zaborave
Zato smo danas tu,
opet, da zabavimo, i informišemo
Makar da savest svima bude
čista, ako već ništa drugo nije
Brat i ja, skloni smo skromnom oblačenju,
volimo pijace, vojne otpade, industrijske
otpade, istorijske odlive, književnosti,
autoritete - sve ono što podseća na prošlo,
sluteći na buduće početke i krajeve
Volimo priče o kamiljem užetu i ušicama igle,
prerano formiranim devojkama,
sufliranju, dvorskom ludovanju,
vanbračnoj deci u kolevkama kraljeva,
stigmatizmu, i retkim sportskim disciplinama
Sve su to samo priče, simulakrumi.
Brat i ja, slavimo isti rođendan,
samo njemu uvek dođe više gostiju,
na moj svi zaborave
On nikada nije voleo zabave,
s druge strane, nije mogao protiv
nenajavljenih, zato se i omasovilo,
zapatilo do dana današnjeg
Nije umeo da kaže Ne,
mučio ga je zaborav na to,
da život je vreme umnoženo egzistencijom
Ne može mu se zameriti,
nije rezonovao svet poput običnih
Voleo je ljude
Moj slučaj nije baš takav, valjda zbog toga i
nisam rođen u pravo vreme
Baš u trenutku kada sam bio pošao sa nebesa,
u susret svom neastralnom telu
Otac se setio da je zaboravio nešto da mi kaže,
i ta njegova poslednja beseda je potrajala
nekoliko dana
Tako sam se duže zadržao u majčinoj
upotrebi... pardon - utrobi,
propustio bratovljev rođendan, Novu godinu,
još par dobrih zabava –
pijani doktori su me na svet doneli tek trećeg
januara.
Takva mi je i natalna karta posle bila, previše
sam slušao pijanih porađanja
Često me pitaju da li sam ja Isus, da li mislim
da sam Isus, interesuje ih
Nije lako biti mlađi brat
Ovde na zemlji čudno računaju vreme.
vreme je sada starije
Obzirom da je tako, ja bih trebalo da budem
stariji, a ne on, koji se rodio u mlađe vreme
Razborito bi bilo reći da je on mlađi,
većina smatra da je razboritost samo
arhaični izraz
Ma ne veruju ni sopstvenim očima.
Takvo je vreme došlo, ostarelo, prezasićeno,
senilno i preponosito.
Vreme, je duša univerzuma,
zato ja nemam dušu
Moj brat je bio jevrejin, makar su mislili da on
to jeste
To stvar stanovišta, nivoa posmatranja,
gledišta
Jevreji ga nisu voleli, a hrišćanin nije ni
mogao biti
Taj epitet je došao tek kasnije, kada se
njegovo zemaljsko vreme završilo
A smislili su ga ljudi,
da bi lakše žanrirarili njegovu misao
Čudno je to, s tim nazivanjima – hrišćanin,
kao da je zastupao samoga sebe a ne oca,
pa se svi nazivaju po njemu
Tako da i ja nisam hrišćanin
Hrišćani me ne vole, vole me ljudi
Došlo je do katastrofalne greške, sve to
neljudski, uspaničeno,
prestrašeno, prestrogo,
nejednako je pred ljudima
Kao da je jedan prah bitan pred drugim
prahom, kada zaduva vetar
Svi stalno pričaju o duhu
a niko da podigne pogled sa zemlje
Svi misle da su već na nebu
Apokrifna kapitalipsa po Sinisteru
Premia i Favola su vasa favela
Fruvita i Fidela dnevna formula
sumrak free well-a,
i dobro jutro frivole - čuda čulnih
Urok, ukor, ukus Yuhora,
a nigde smernosti prasca, krave, i ribe
Sveti vrači, krupni igrači Satchi & Satchi,
veštački zaslađivači
Korporativna defloracija,
sa oplodnjom device, na market podijUmu
Čokolada, marmelada i slast safalada
Scila i Haribda libida
Florida Jumbo, Amato tečno zlato
iz tegle lipti,
Danubius,
Laje Anubis corpus delicti, & Christi
Monsanto de Gala,
nevidljivija od Stelta - Delta, na putu grala
Stoji uz staniolske, vitlajemska zvezda,
pomilovanja
Maxi profilaksi, u minibus sa vama seda bez
stida
Ah, Pekabeta!
Nit Piete bez cigareta, i druida bez amfetamina
Moderne apologete snaže reciklaže
noć sanja skrivena polja aditiva u kosti
Rovac je u laži,
a bogoslovac traži slovo F na ambalaži
I Bi voda, i bi Nova Tera,
homoseksualci na kiretaži
Progresivna politika nataliteta,
new age religija
danas, ovih dana, šeta
**********
( hm.. tako sam počeo da primećujem
da svaku alternativnu stvar,
koju dotaknem u radnji
((poput Kefira, Kombuhe, Kvasa, i ostalih K
stvari,
računajući i bezalKoholno pivo, malteKs,
crnu čoKoladu))
prvo nestane sa tržista, a onda se vraća
princezirana i u novoj fancy
ambalaži,
najednom postaje deo nove propagande,
uz bilborde i neki čudesni advertajzing
reklame - totalni bedak, nakon procesa
redizajna,
jedne elijenske otmice identiteta,
ta stvar više nema isti ukus,
i ja se zbog nje više nikada ne osetim tako
posebnim
sada, u prodaji skoro da ne postoji ništa
autentično za šta se može reći da mi može
privući pažnju,
možda sam ja kriv za to,
možda nije trebalo ni da počinjem,
možda sam bacio prokletstvo na proizvode,
eno, čak je i Jelen počeo da pravi
bezalkoholno pivo,
a i dalje ne znam nikoga ko ga je pijo (i pije)
osim mene
možda oni to rade zbog mene,
možda oni znaju o meni nešto što ja ne znam o
sebi
možda me snimaju sve vreme...)
Zobar - čerga
Pogledaj draga, deca su nam sretna
jure kao konji livadama beskraja
Noć je pala, a naša mala štala od čerge
natkrila je svoje, sinove i ćerke raja
Pogledi setni, zagonetni, u plamenu vatre
kao da izgubili smo sve, i tako siti svega
prevalili smo put od hiljadu i jednog brega
a budimo se u horu, sa zorom
Ostavljajući zgarišta za sobom.
Strast od puta za nesagledivom slobodom
nosi nas da tolimo žeđ sa reka, dok naši dorati
piju, iz daleka, čujemo jedan isti zov
On traži čoveku da se daje svemu što se
pruža, naša drskost je u neodbijanju slobode
umiranja
Draga, pogledaj moje crne prste,
sinoć sam u steni nožem iskopao grob za brata
i nema krsta, nego šešir je nad njim -
kao za života
Divni su predeli koji nas hrane
i sahranjuju, koji rastvaraju i stvaraju
Poneću te noćas do mesta,
gde ćemo jednom, po zimi, umreti
Kada kraj zaveje
Tu je naša kuća od klinova i pruća,
naš lutajući dom, ne postoji daleko za nas
Nego samo daljine, sagledive baš tu, u nama,
u pogledima, kraj gareži i lučine
Znamo da kralj među nama je onaj
koji igra, podvaljujući životu, učeći od žena
da pravda je istina, a ne sud
Mi ne dajemo da nam se sudi, jer sud su ljudi,
a istina, ona stena koju sam prokopao
Pamtim svoju istoriju kao tračak roda,
najmilije nomade, blagostanja nadanja
Pamtim sve što treba pamtim, da bih znao
sa mnom se ne završavaju niti počinju
lutanja
Bio rođen i u ponoć,
jahao kao vetar vrbovo šiblje,
nemam taj ponos, srce mi je divlje
Dim je urastao u malje horizonta kad se pod
veđama pomalja
Narastao u nebo, što polja pokriva,
ništa nije sveto osim doma
Čerga golet i kamen,
daleko od saraja, koji dušu od tela odvaja
Mravojedožder
Mnoge znam
koji pali su na nebo
Mnoge znam
koji su se popeli na zemlju
Isplivali na dnu,
uronili u površ
Mnoge znam
koji su zakopani živi,
Znam neke koji i mrtvi hodaju
Neki vode hladni rat
nekima prija ratni hlad,
Neke hrani glad
Nova Hirošima
Evo me Draga,
gde koračam ulicama u susret tebi
Evo te, gde iz lista hartije
sa balkona, bacaš promišljene žudnje
O, Romeo, zašto si oronuo,
svenule su puzavice, uz koje si se peo
do tridesetog sprata
Nakon atomskog rata, nije ostalo ništa,
naša su bića raspršena, a ljubav neusmerena
pogađa bankine
Ona je umrla od trovanja fast food-om,
dok ja sam oduvek bio slab na umiranje
Nju je ubila menadžerska hipertenzija,
dok ja život nikad nisam gledao kao marketing
Sve do sada, kada postaje jasno, da gubim se
u molekulu mnoštva, koje asimiluje, u slatke
snove lutrije
U svetu, van dužnosti i nužnosti
Julija zamenila je identitet avatarom, i sada
sluša Hulija
Ljubav je mrtva, živela smrt
živela smrt, jer svemu dođe glave
Neznana idila
Prošao sam bako tvojim sokakom,
spustila si pendžere i rano legla
Znam, sutra ima puno da se pegla,
pririnač trebi, šije, od ranog jutra hekla
Ali priznaj mi nešto,
kada si bako poslednji put Ljubavi rekla
Ostavi muštike i šustikle bako,
otidimo u šetnju do obližnjeg parka
Nije život španska intriga, i čarka
ti to i sama znaš, predratna ženo,
koliko si pedantna zna samo antanta
A za mene, briga je vas
Ne budi tako gorda i nadmena bako
evo, obućiću sako,
Podneti priče socrealizma,
jer ti si dete, rodom iz Dadaizma
Zvaću te Dada - nano, ajde pođi amo
i pogledaj me samo
Smreškane su usne tvoje tako samotne
od tragova ljubavi, pohote, dođi
zavodljivo zapevaj Internacionalu
Protezom daj takt, ja sam spreman
tebi dat, ovo veče, koji minut, sat -
ne dam te bako, ja tebe znam,
i najzad
Ljubi me bako u regtajm stilu,
zaplovićemo onda, u neznanu idilu
Vreme, je duša univerzuma,
ReplyDeletezato ja nemam dušu:)))0