Friday

SINISA STOJANOVIC – SINISTER

SINIŠA STOJANOVIĆ – SINISTER

Poetski stvaralac, muzičar i esejista iz Beograda.
http://www.liber.org.rs/katalog/total_underground/083.html

Urednik Poezina, Bundolo-a

bubnjar grupa Dž!Dž!, Dažd, URGH! i Igre Staklenih Perli

Osnivač organizacije za promociju muzike i alternativnih sadržaja Manekeni Bigza.

Link: http://www.poezin.net/poezin-ekipa/

Link: http://www.poezin.net/2011/06/30/plakat-poezin-na-exit-festivalu/

Link: http://bundolo.org/templates/showuser.php?id=404

Link: http://mamonovahagada.weebly.com

Link: www.manekenibigza.org



Sinister. Sinister Hrist.


Ja sam Sinister

Isusov mlađi brat po ocu

Majke nam se razlikuju

Takoreći, i nismo ista krv,

ako je po starom zakonu, a nije

Krv je za razumevanje jedna od najtežih

stvari, zato ću je ostaviti po strani,

da teče, kud je tekla do sada

Zato se i zovem Sin

Moj stariji brat, takođe sin,

ima mnogo veću knjigu

Njemu su pisali drugi,

ja pišem svoju sam, ipak, 21. vek je doba

pismenih

Danas, nije lako biti bog,

on je imao jednog oca, jednu ženu

ja ih imam nešto više

On je imao Mariju, ja imam ove ostale,

teže je danas posvećivati se,

lakše poistovećivati

Njemu je bilo lako

retko ko je želeo u njegovu kožu

Zato su mu je i razapeli, kao jedro, i rastegli,

kao po ramu bubnja, ili platno slike

I bio je u pravu, kada je rekao da ne znaju šta

čine, nije hteo da ga pamte takvog

Danas, kada su čuda nevidljiva,

čarobnjaštvo je ilegalno

Sve te svete, magične reči, ostale su na

vašarima, za pijane posetioce,

koji sve prespavaju i zaborave

Zato smo danas tu,

opet, da zabavimo, i informišemo

Makar da savest svima bude

čista, ako već ništa drugo nije

Brat i ja, skloni smo skromnom oblačenju,

volimo pijace, vojne otpade, industrijske

otpade, istorijske odlive, književnosti,

autoritete - sve ono što podseća na prošlo,

sluteći na buduće početke i krajeve

Volimo priče o kamiljem užetu i ušicama igle,

prerano formiranim devojkama,

sufliranju, dvorskom ludovanju,

vanbračnoj deci u kolevkama kraljeva,

stigmatizmu, i retkim sportskim disciplinama

Sve su to samo priče, simulakrumi.

Brat i ja, slavimo isti rođendan,

samo njemu uvek dođe više gostiju,

na moj svi zaborave

On nikada nije voleo zabave,

s druge strane, nije mogao protiv

nenajavljenih, zato se i omasovilo,

zapatilo do dana današnjeg

Nije umeo da kaže Ne,

mučio ga je zaborav na to,

da život je vreme umnoženo egzistencijom

Ne može mu se zameriti,

nije rezonovao svet poput običnih

Voleo je ljude

Moj slučaj nije baš takav, valjda zbog toga i

nisam rođen u pravo vreme

Baš u trenutku kada sam bio pošao sa nebesa,

u susret svom neastralnom telu

Otac se setio da je zaboravio nešto da mi kaže,

i ta njegova poslednja beseda je potrajala

nekoliko dana

Tako sam se duže zadržao u majčinoj

upotrebi... pardon - utrobi,

propustio bratovljev rođendan, Novu godinu,

još par dobrih zabava –

pijani doktori su me na svet doneli tek trećeg

januara.

Takva mi je i natalna karta posle bila, previše

sam slušao pijanih porađanja

Često me pitaju da li sam ja Isus, da li mislim

da sam Isus, interesuje ih

Nije lako biti mlađi brat

Ovde na zemlji čudno računaju vreme.

vreme je sada starije

Obzirom da je tako, ja bih trebalo da budem

stariji, a ne on, koji se rodio u mlađe vreme

Razborito bi bilo reći da je on mlađi,

većina smatra da je razboritost samo

arhaični izraz

Ma ne veruju ni sopstvenim očima.

Takvo je vreme došlo, ostarelo, prezasićeno,

senilno i preponosito.

Vreme, je duša univerzuma,

zato ja nemam dušu

Moj brat je bio jevrejin, makar su mislili da on

to jeste

To stvar stanovišta, nivoa posmatranja,

gledišta

Jevreji ga nisu voleli, a hrišćanin nije ni

mogao biti

Taj epitet je došao tek kasnije, kada se

njegovo zemaljsko vreme završilo

A smislili su ga ljudi,

da bi lakše žanrirarili njegovu misao

Čudno je to, s tim nazivanjima – hrišćanin,

kao da je zastupao samoga sebe a ne oca,

pa se svi nazivaju po njemu

Tako da i ja nisam hrišćanin

Hrišćani me ne vole, vole me ljudi

Došlo je do katastrofalne greške, sve to

neljudski, uspaničeno,

prestrašeno, prestrogo,

nejednako je pred ljudima

Kao da je jedan prah bitan pred drugim

prahom, kada zaduva vetar

Svi stalno pričaju o duhu

a niko da podigne pogled sa zemlje

Svi misle da su već na nebu



Apokrifna kapitalipsa po Sinisteru


Premia i Favola su vasa favela

Fruvita i Fidela dnevna formula

sumrak free well-a,

i dobro jutro frivole - čuda čulnih

Urok, ukor, ukus Yuhora,

a nigde smernosti prasca, krave, i ribe

Sveti vrači, krupni igrači Satchi & Satchi,

veštački zaslađivači

Korporativna defloracija,

sa oplodnjom device, na market podijUmu

Čokolada, marmelada i slast safalada

Scila i Haribda libida

Florida Jumbo, Amato tečno zlato

iz tegle lipti,

Danubius,

Laje Anubis corpus delicti, & Christi

Monsanto de Gala,

nevidljivija od Stelta - Delta, na putu grala

Stoji uz staniolske, vitlajemska zvezda,

pomilovanja

Maxi profilaksi, u minibus sa vama seda bez

stida

Ah, Pekabeta!

Nit Piete bez cigareta, i druida bez amfetamina

Moderne apologete snaže reciklaže

noć sanja skrivena polja aditiva u kosti

Rovac je u laži,

a bogoslovac traži slovo F na ambalaži

I Bi voda, i bi Nova Tera,

homoseksualci na kiretaži

Progresivna politika nataliteta,

new age religija

danas, ovih dana, šeta

**********

( hm.. tako sam počeo da primećujem

da svaku alternativnu stvar,

koju dotaknem u radnji

((poput Kefira, Kombuhe, Kvasa, i ostalih K

stvari,

računajući i bezalKoholno pivo, malteKs,

crnu čoKoladu))

prvo nestane sa tržista, a onda se vraća

princezirana i u novoj fancy

ambalaži,

najednom postaje deo nove propagande,

uz bilborde i neki čudesni advertajzing

reklame - totalni bedak, nakon procesa

redizajna,

jedne elijenske otmice identiteta,

ta stvar više nema isti ukus,

i ja se zbog nje više nikada ne osetim tako

posebnim

sada, u prodaji skoro da ne postoji ništa

autentično za šta se može reći da mi može

privući pažnju,

možda sam ja kriv za to,

možda nije trebalo ni da počinjem,

možda sam bacio prokletstvo na proizvode,

eno, čak je i Jelen počeo da pravi

bezalkoholno pivo,

a i dalje ne znam nikoga ko ga je pijo (i pije)

osim mene

možda oni to rade zbog mene,

možda oni znaju o meni nešto što ja ne znam o

sebi

možda me snimaju sve vreme...)



Zobar - čerga


Pogledaj draga, deca su nam sretna

jure kao konji livadama beskraja

Noć je pala, a naša mala štala od čerge

natkrila je svoje, sinove i ćerke raja

Pogledi setni, zagonetni, u plamenu vatre

kao da izgubili smo sve, i tako siti svega

prevalili smo put od hiljadu i jednog brega

a budimo se u horu, sa zorom

Ostavljajući zgarišta za sobom.

Strast od puta za nesagledivom slobodom

nosi nas da tolimo žeđ sa reka, dok naši dorati

piju, iz daleka, čujemo jedan isti zov

On traži čoveku da se daje svemu što se

pruža, naša drskost je u neodbijanju slobode

umiranja

Draga, pogledaj moje crne prste,

sinoć sam u steni nožem iskopao grob za brata

i nema krsta, nego šešir je nad njim -

kao za života

Divni su predeli koji nas hrane

i sahranjuju, koji rastvaraju i stvaraju

Poneću te noćas do mesta,

gde ćemo jednom, po zimi, umreti

Kada kraj zaveje

Tu je naša kuća od klinova i pruća,

naš lutajući dom, ne postoji daleko za nas

Nego samo daljine, sagledive baš tu, u nama,

u pogledima, kraj gareži i lučine

Znamo da kralj među nama je onaj

koji igra, podvaljujući životu, učeći od žena

da pravda je istina, a ne sud

Mi ne dajemo da nam se sudi, jer sud su ljudi,

a istina, ona stena koju sam prokopao

Pamtim svoju istoriju kao tračak roda,

najmilije nomade, blagostanja nadanja

Pamtim sve što treba pamtim, da bih znao

sa mnom se ne završavaju niti počinju

lutanja

Bio rođen i u ponoć,

jahao kao vetar vrbovo šiblje,

nemam taj ponos, srce mi je divlje

Dim je urastao u malje horizonta kad se pod

veđama pomalja

Narastao u nebo, što polja pokriva,

ništa nije sveto osim doma

Čerga golet i kamen,

daleko od saraja, koji dušu od tela odvaja



Mravojedožder


Mnoge znam

koji pali su na nebo

Mnoge znam

koji su se popeli na zemlju

Isplivali na dnu,

uronili u površ

Mnoge znam

koji su zakopani živi,

Znam neke koji i mrtvi hodaju

Neki vode hladni rat

nekima prija ratni hlad,

Neke hrani glad



Nova Hirošima


Evo me Draga,

gde koračam ulicama u susret tebi

Evo te, gde iz lista hartije

sa balkona, bacaš promišljene žudnje

O, Romeo, zašto si oronuo,

svenule su puzavice, uz koje si se peo

do tridesetog sprata

Nakon atomskog rata, nije ostalo ništa,

naša su bića raspršena, a ljubav neusmerena

pogađa bankine

Ona je umrla od trovanja fast food-om,

dok ja sam oduvek bio slab na umiranje

Nju je ubila menadžerska hipertenzija,

dok ja život nikad nisam gledao kao marketing

Sve do sada, kada postaje jasno, da gubim se

u molekulu mnoštva, koje asimiluje, u slatke

snove lutrije

U svetu, van dužnosti i nužnosti

Julija zamenila je identitet avatarom, i sada

sluša Hulija

Ljubav je mrtva, živela smrt

živela smrt, jer svemu dođe glave



Neznana idila


Prošao sam bako tvojim sokakom,

spustila si pendžere i rano legla

Znam, sutra ima puno da se pegla,

pririnač trebi, šije, od ranog jutra hekla

Ali priznaj mi nešto,

kada si bako poslednji put Ljubavi rekla

Ostavi muštike i šustikle bako,

otidimo u šetnju do obližnjeg parka

Nije život španska intriga, i čarka

ti to i sama znaš, predratna ženo,

koliko si pedantna zna samo antanta

A za mene, briga je vas

Ne budi tako gorda i nadmena bako

evo, obućiću sako,

Podneti priče socrealizma,

jer ti si dete, rodom iz Dadaizma

Zvaću te Dada - nano, ajde pođi amo

i pogledaj me samo

Smreškane su usne tvoje tako samotne

od tragova ljubavi, pohote, dođi

zavodljivo zapevaj Internacionalu

Protezom daj takt, ja sam spreman

tebi dat, ovo veče, koji minut, sat -

ne dam te bako, ja tebe znam,

i najzad

Ljubi me bako u regtajm stilu,

zaplovićemo onda, u neznanu idilu

1 comment: