LIDIJA DUJIC

Lidija Dujić (1965.) diplomirala je i doktorirala filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Autorica je basnolikih priča za djecu Plagva (2007.) i zbirke stihova Suhozid (2010.); suautorica priručnika Lutkokazi (2006.) i Hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji (2006.), udžbeničke serije Hrvatski ja volim (2007.) i memorabilija Knjiga o Sunčani i Severu (2010).
Predavala je hrvatski jezik i književnost u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, djelovala kao lutkarska pedagoginja Učilišta ZeKaeMa i članica kazališne skupine Fasade koja se bavila vizualnim teatrom, bila scenaristica radijskih i televizijskih serijala, urednica lektirnih i edukativnih izdanja, predavačica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.
Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji. U časopisima i antologijama zastupljena je kao pjesnikinja i autorica proza za djecu. Ilustrirala je knjigu Ronilac bisera (2000.) Ludwiga Bauera te Brezu Side Košutić (2005.).

Agavine kćeri

Kad ti more uđe u kuću

i ostavi ciple na rivi,

poravnaj ploču otoka,

izvuci nit agave,

upregni pjege sitnog sunca

na tijelima daždevnjaka.

Za leđima će vjetar

skloniti ljeto,

u džepove će oblaci

obrati pjenu valova

i smola će crnogorice

sjesti u crkvena zvona.

Probudit će ih

čašom smokvina mlijeka,

raščešljati mahunom rogača

i pustiti niz struju mjesečine.

Na prag će jutra

vratiti more

košulju svjetionika

i sandale neba.

Ocultadora

Kistom je zakopčala

gipsane zavoje

u korzet.

Iz utrobe izvukla

stablo krvotoka

i dodala ga oblacima.

Uzglavlje kreveta

skinulo je krila

s konopca za rublje.

Kvačicama kaktusâ

pričvršćena za štafelaj.

Slomljena lutka.

Naturaleza muerta.

Vlastite sobe

Kuhinja.

Ja perem prozore

i pišem pjesmu.

Radna soba.

On piše roman

i ne radi ništa.

Gospođo Woolf,

možemo li očekivati preciznije podatke

o vodostaju najbliže rijeke,

poželjnoj dubini džepova zimskoga kaputa,

vrsti i broju kamenih oblutaka.

Ili mislite

da bi ipak bilo mudrije

na vrijeme odustati

od teksta

i na miru do kraja

oprati prozore.

Oz, Amos Oz

Najprije – Oz iz Izraela

nije čarobnjak iz Oza.

Kad odraste,

želi postati knjiga.

Papuče-ježevi dotad miruju

pred posteljom.

Čekaju da amputira

strah od Europe,

razapne prazne stranice

između kibuca

i pustinjskog podruma

– i zapješači u tekst.

Terry, indeed

Plesači Ujedinjenog Kraljevstva

tijelima propituju

sadržaj i granice pojma

holokaust.

Iza bodljikave žice

praznih ljudskih košuljica

Terry i ja

razmjenjujemo sličice

Marxa i Isusa.

Na konopcu za rublje

šalje mi s otoka

papirnatu maketu

konstrukt pojma

smrt.

Sedam sekretara SKOJ-a

u crvenoj bilježnici

čuva izdiktirani marksizam.

Već mi je tada mirisao

na kršćanstvo.

Indeed, kima Eagleton.