piše članke vezane za kulturu i umetnost hispanskog sveta.
Svadbena pesma
Devojka : “ Časni sude, pravdu molim,
Hocu muża da ulovim!
On obeċ’o da me żeni,
Sad bi priču da promeni.”
Momak: “ O Veliki sude,
Nek po tvojoj volji bude,
Ali ne bih da se żenim,
Život sebi da pomenim.
Glumila je da je briga,
Da je sve to samo igra.
Sad me zove dragi, dušo,
U pakao ja sam uš’o!
Devojka : “Nikad ne čuh reči slađe,
Sad da beżi on bi rađe!
Zato hoċu da se sudim,
Svoju svadbu da iznudim.
Momak: “Zavodnik sam, nije šala,
Pratila me svetom hvala.
Kako sada da se skrasim,
Pomagajte drgovi,
Moram da se spasim!
Drugovi: “Veċ svadbena zvona bruje,
Sve se ċini, spasa nema,
Ti postaċeš mladożenja.
Onda zbogom slatki snovi,
Tebe żena ta ulovi!”
No comments:
Post a Comment