EMILIJA DEVIC

Rođena sam 24. 2 1957 u Poreču,gdje sam završila osnovnu i ugostiteljsku školu.
Pjesme pišem još od djetinjstva..i one su moja ljubav.

Objavila sam 1.maja zbirku pjesama: Čuvari sna..na digitalne-knjige.com,koju možete besplatno čitati i preuzeti..pišem i po drugim portalima...Webstilus...Magicus..Glas poezije...Duhovna izgradnja..poezija online..Jutro poezije,,itd.
Udata i majka troje odrasle djece.

VADE SALUTATUM POETAS

Vade salutatum poetas

što riječima slikaju oblake

pjesmom zarobe pticu u letu

idi pozdraviti pjesnike

što čuđenje su u svijetu

U njima duša svijeta sniva

u snove im anđeli stihove tkaju

ljubav dok oko sebe dijele

krila im plavi leptiri daju

Vade salutatum poetas

besmrtnike što rukama dotiču zvijezde

razgrću velove tajni

sa maštom u beskraje jezde

vjetar im stranice pjesmarica lista

sunčevi ih zraci obasjavaju sjajni

Idi pozdraviti pjesnike

samoća njihova je prijateljica

a noć vjerna spasiteljica

srca im puna neobjašnjive tuge

vade salutatum poetas

nebom oni rasprostiru duge

da lakše je do zvijezda smrtnicima stići

ti neznani junaci u vlastitoj priči

PUSTI PJESMU NEKA TEČE

Pusti pjesmu neka teče

ko sanjiva, modra rijeka

dok šulja se toplo veče

ko putnik što dolazi izdaleka

Pusti stihove da pletu

svoju zlatne mreže

i ptica mira nek u letu

u nju časkom liježe

Pusti sanje da pronađu

utočište tu od svijeta

samoće lađe zađu

što pobjegle su od svijeta

Pusti vjetar da stere

pregršt lišća žuta

kišu da opere

blato sa tvoga skuta

Pusti dušu da uroni

u duboke neke vode

od svakog zla se skloni

stigne do slobode

Pusti pjesmu da žubori

tvojim dahom diše

u tebi neka gori

i anđelu suzu briše

NARCIS

Srela sam Narcisa na obali plavog jezera

bio je duboko zagledan u bistru vodu

smiješio se zadovoljan samim sobom

kad sam pored njega prošla

nije pripadao ljudskom rodu

i vila je naposlijetku po njega došla

Ostavi me vilo još malo-

Narcis progovori

jer do sebe mi je samo stalo

u meni ljubav silna gori

Vidiš li onu u vodi sliku

zar nije prekrasna

iako liči mome liku

to je moja ljubav strasna

Vila se i sama smete

i ona mu povjerova

u snove ga ljudske uplete

ogledala napravi od snova

Sad svatko svoje ogledalo ima

i u njemu slike slaže

sve ljepše jedna od druge

same šarene laže

i cvijetu to ime dade

vila što nam snove kroji

miriše opojnim mirisom

zaborava

da ne budemo više svoji