DIJANA DUVNJAK

Dijana Duvnjak, rođena u Sarajevu, 29. jula 1987.god.
Bachelor Poslovnog komuniciranja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 2009.god., trenutno Master studij komunikologije na istom Fakultetu.

Prvi poetski redovi nastali (i još uvijek se ponekad dese) i prije Osnovne škole, no interesovanje za pisanje uskoro je otišlo u smjeru proze i u tom obliku čeka svoju prvu objavu...

Dok Te čekam

Topla pjena uzbudjenja

Raste dok čekam

I bježi po strani

Kojom ćeš proći

Uzdah kroz vjetar

Nestaje i smije se

U svojoj kratkoj prošlosti

I uskoro se vraća

Svjetla i znaci

Smjenjuju se brzo

Posmatram ih

Uz slatki strah

Otkucaji žure

Ne bi li stigli prije

Tebe samog

I odmorili se u bunilu

Od sunca koje nosiš

Sve sija i treperi

I prije nego si tu

Tu si

Prepliću se vrhovi

Prstiju, usana, kose

Stapaju u jedno

I zajedno tako žude

Neobjašnjivi talas

Ludilo stvarno i ugodno

Obuzima bez uvjeta

Dok izgovaraš najljepše isto

Obmana

Podrugljivo dolazi isto proljeće.

Mislimo da je novo i veselo,

A došlo je samo da podsjeti na vrijeme koje prolazi.

Bilo je tu i prošle godine,

Jeste.

I one prije te, i svih godina unazad.

Proljeće koje je zapravo jedno,

Nosi putokaz jednosmjerni.

Kao da ne znamo kuda treba ići.

Svašta.

Idemo životom jer jedina je staza.

Smije se i sija, isto proljeće.

I onda kada ne može više da se suzdrži od smijeha,

Otključa kišu od čije buke ga ne čujemo dok se kikoće.

A i kiši se radujemo, proljetnoj

Budale.

Jagorčevina je sva žuta od sreće što je proljeće tu,

I plašljivo zahvalna na svome kratkom vremenu.

Daruje mu sve latice i spava na tlu.

U proljeće smo veseli i zaljubljujemo se lako.

Glupost.

Zaljubićemo se i zimi držeći se za hladne ruke.

Grijaćemo usne i maštati o proljeću, ne znajući.

Ali, jedino maštom možemo pobjeći od zime,

I biti sjajniji od proljeća.

Jer, jedna je staza koju imamo,

Za ova tijela koja su nam data

Prolazna.