DALIBOR RADOVANAC.

Rođen 11.04.1972. godine u tadašnjoj Bosanskoj Gradiški.
Po struci: Grafički inženjer, zaposlen u u jednoj grafičkoj kući u Novom Sadu.
Više obrazovanje stiče na Višoj tehničkoj školi u Novom Sadu, gde i danas živi, radi i stvara.

Do sada ima objavljenu jednu zbirku pesama punog naziva „ODREDIŠTE, ZBIRKA POKRADENIH MISLI IZA KOJIH NE STOJI NIŠTA, TO JEST SVEOPŠTE I CJELOVITO REFORMISANJE CJELOKUPNE VASELJENE, POVODOM GLASA ČASNOG SVESLAVENSKOG SUPERPLEMENA, SA PRIDODATIM KRATKIM KOMENTARIMA PJESNIKA DALIBORA RADOVANCA KOJI JE RADI TOGA BAČEN U LANCE I PRIKOVAN ZA GALIJU POSREDSTVOM KVAZIHRIŠĆANA, SADA SE DAJE U ŠTAMPU I NA ZNANJE SVIM LJUDIMA ČISTA SRCA (bijeli primjerak)“, u izdanju Studija GraphIT, Novi Sad u decembru 2006.

Prevođen na rusinski jezik, a nekoliko prevoda objavljeno u časopisu rusinske omladine „MAK“.

IN SMRAD WE TRUST

Ponekad imam o-ho-bičaj

Da ne jedem komade pločnika

Vakcinu ubrizgam – ekstremnu strast

Uši mi šapuću

IN SMRAD WE TRUST

Udisaj boli u lascivnoj pozi

Dok skupa pojamo himnu cirozi

Onaj što nad nama imade vlast

Odozgor grmi

IN SMRAD WE TRUST

Orgazam trese – mi ne znamo čiji

Ko mobilni na vibraciji

Zubima pokidaj s testisa mast

Dok veselo zveckaju

IN SMRAD WE TRUST

I sve dok se ne sjediniš s bogom

Pokušavaj da drkaš nogom

Ako ti uspije – svaka ti čast

Jer nulta je zapovijed

IN SMRAD WE TRUST

IN SMRAD WE TRUST

Tašta to ashes

Tast to dust

LJUBAVNA PESMA

ostaje nam

tražiti bespotrebne kvintesence

i poći nezaobilaznom zaobilaznicom

gospodari smo sužene vizije

stvaraoci sirove energije

ne osjećam hladan čelik

tvoj miris

zamotan šušti nezaustavljiv

u gumenom transu

30 je sjena

na stolu - 30 očiju gleda

iz čaše - 30 vrabaca

na balkonu do pola upecani

od pola zarobljeni

bacamo mrvice hljeba

otvorenih

usta traže:

MESA...

M-E-S-A

MESAAAAA !

ne dopustimo im mogućnost da se

UBIJU

da ugrize istina

prepisaću sebi servis

za čovjeka

potražiću smisao

U TEBI DO KRAJA

NIKAD VIŠE, GOSPOĐICE

Gurnem vam u usta

iz iskustva

sve elemente jezika plus

kilo eksera, letvice

malo šljunka

Pa širite, kujte, rimujte

Silujte rečenične sklopove,

jašite ledenu krv

nek studen i jeza odozdo biju

Erotične žile

i drogiran jezik, gospođice

s kojeg piše

Nikad,

nikad više

Boja leša

Boja snova u izbjeglištvu

Boja krvi vam je loša, gospođice

nenaglašenog intelekta

Nisam posrtao sanjajući vas unazad

A, izrastao nam grom (jedan do drugog)

i progutao noć

I ne možemo više

tamo gdje

Crne zvijezde vise

Nikad,

nikad više

A sada, sva tri oka sklopite

U mirisu trulog poljupca,

u soundu abortusa, gospođice

I do groba budite zahvalni grobu i

stvoriteljima

jer su vam uz život podarili i smrt

Prljavi računi – kratka ljubav

Prljavi krvni sudovi i sudije

Padaju u oči

na žaru, dvije lijeve sise

Na ledenom licu kiša ne diše, gospođice

Nikad,

nikad više.

PLES SA VUKOVIMA

ta kurva flaša

ponovo hara gradom

staviću čep u džep

i piljiti u okno

gdje

kišne kapi

jureći ka

dnu

sustižu

i

gutaju

jedna drugu

ispisujući neko

(nepoznato?)

ime na staklu

SHEMAHAFORASH

Zavrtila si mozak ko cilindar ruleta &

Naravno da je palo na CRNO

Na tako opisana polja

Utiskujemo razgovor

O snovima bez maski

– Otkad nosiš vrijeme naopačke?

– Otkad trpim u leđima zabijenu tuđu

kazaljku.

Oči čupamo stranu po stranu

Razapeta na podu

Piće mi spava po tebi

Tvoje ime

Ni ovaj put omanulo nije

Ali imam osjećaj: I WILL ALWAYS EXIST

I to zbog ovog nožića.