FRANKO BUŠIĆ

Franko Bušić rođen je 8. svibnja 1971. u Splitu.

Član je Društva hrvatskih književnika – Zagreb, član uredničkog odbora revije za kulturu SRP – Ljubljana (http://www.revijasrp.si ).

Predsjednik je i jedan od osnivača „DADAnti“ – Udruge za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti.

Ujedno je i jedan od moderatora na DADAnti večerima (do sad održano 37 redovnih i 2 vanredne večeri) u Galeriji Praktika i Info Zoni u Splitu.

Prethodno je vodio večeri poezije u splitskim klubovima Ghetto i Mali Princ.

Jedan je od organizatora rock koncerata u prostorijama Koalicije udruga mladih (ex klub Kocka) u Splitu.

Za svojeg stvaralaštva bio je i članom: Haiku International Association - Tokyo, The Haiku Society of America - New York, World Haiku Association, te 7 manjih umjetničkih udruga iz Hrvatske i Slovenije.

Objavio je pregršt poezije, proze, eseja, stripova, ilustracija, kolaža i fotografija u časopisima diljem svijeta.

Sudjelovao je na 34 skupne izložbe a haiku poezijom zastupljen je u 6 antologija.

Državna japanska televizija NIPPON HOSO KYOKAI snimila je dokumentarni film o njegovoj umjetnosti (snimano u Ljubljani, Tolminu, na Braču i u Sarajevu 2000.) a RiTV/CCN mu je posvetila jednu od svojih emisija Lizaljka (Rijeka 2001.). Objavio je 6 knjiga, imao 47 samostalnih izložbi, izveo 23 performansa, glumio u 3 kazališne predstave (8 izvedbi) i u TV seriji Ruža vjetrova.

6 objavljenih knjiga:

RAZNESLO TI BO PREKLETO BUČO (poezija), prijevod Jurij Hudolin i Ivo Antič, Apokalipsa, Ljubljana 1998.

POSTBALKANEC (elektronska zbirka proze), prijevod Namita Subiotto, SRP, Ljubljana 2000.

NITKO NITKOV KAO JA (poezija), Agapa, Kloštar Ivanić 2001.

ZABORAVLJENA LUTKA/ FORGOTTEN DOLL/ POZABLJENA LUTKA (haiku poezija), Agapa, Kloštar Ivanić 2002.

POSTBALKANAC (zbirka proze), Insula Ivanich, Kloštar Ivanić 2003.

NADrealizam je podDADA (poezija), Književni klub “Branko Miljković”, Knjaževac/ Impresum, Valjevo 2006.

Franko Bušić, Mažuranićevo šetalište 9, 21000 Split

e-mail: franko.busic@yahoo.com

Jedan od rijetkih

i kao da se sjeća

dok bura ga tuče

bor prošlih stoljeća

i kao da ne strepi nema straha

od motornih pila znojnih drvosječa

zbog promjera svojeg stoji lakog daha

na koliko samo iglica suhih

umorni šetači odmaraju svakodnevno

pod njegovom sjenom igrice lica sred noći gluhih

koliko samo potomaka njegovih samoniklih

razasuto po Marjanu već leži istruljenih

a on stoji zvijerima se smije… šiške pljuca… smolu lije

Vrijeme promjena

Kao da su nadahnuće

visoke potpetice

i uzdasi njeni

u besmislenom blaženstvu ekstaze.

Kao da su nadahnuće

lakirani nokti

što krljušti skidaju s leđa,

njene crne oči

premazane plavim,

njene duge noge

besramno razgolićene,

njene grudi

plodno ispršene.

Kao da ljubav

inspiracija je

kad

Smrt je u usponu.

Aj leć

„Aj leć. I sove spavaju.“

I komarci koji zuje a ne ubadaju

i oblaci koji su ispovraćali utrobu po iščekujućoj zemlji

i nimfe

i sirene koje se rugaju klaunima

dok jašu snažne pomahnitale bikove.