ZORAN KRSTIC

Zovem se Zoran Krstić, rođen sam 7. 5. 1963. u Zagrebu. Tamo sam živio do 1997. godine,
završio osnovnu i srednju školu, studirao politologiju, a završio « Fakultet uličnog ugla «.

Pisati sam počeo u najranijoj mladosti, najčešće poeziju i tekstove za rock 'n' roll
sastave u kojima sam pjevao ili svirao.
Najvjerniji sam poeziji, a do sad sam objavio nekoliko priča u raznim književnim časopisima, u nekoliko kompilacija – skupnih zbirki, ponešto pjesama u zbornicima pjesničkih natječaja na koje sam ih slao te u dječjem časopisu « Smib «. Zbirka priča već mi je duže vrijeme u pripremi za objavljivanje, izdavač čeka povoljni trenutak.

Živim i radim u Krapinskim Toplicama

U G R A D U

zatvoren sam u gradu

slučajno

i glupo

osa uletjela u čašu

vjetar zapleten u novine

rakiju zalijevam životom

skrivam

plač u ruke

mjesec u oblake

šapat dijeljenja svog jada

ljudima

nedostojnim tajne

S O N A T A B A B LJ E G LJ E T A

selo se utapa

u jednoglasju cvrčaka

mjesec se valja po zvijezdama

a magarac

po prašini

iz kuta svog ništavila

žmirkam kroz

paučinu

uzevši djetinjstvo

za obrazac vječnosti

eto i ovo je ljeto

protrčalo

s udvostručenim oprezom

k'o jednooki štakor

kroz dvorište

smrt

uronjena u život

istiskuje onoliko smisla

koliko je život

bio buran

G R O B LJ A A U T O M O B I L A

možda je i

nisam zanimao

ali nije odoljela

da se ne nagne

i da ne pogleda

kako čaram

iza ograde

majica joj se zadigla

na leđima

jesi li razmišljala

pitao sam je

da su groblja automobila

trajnija od naših

ljudskih

O G R A N I Č E NJ E

momak i po

taj pas na uzici

miluju ga i tuku

izgladnjuju

i hrane

preci traže slavu

a potomci

lovu

spremni za

masovne histerije

i ljepotu na kredit

za galop

kroz zapaljenu šumu

O D I S E J A

jest, ma je

plesao sam

k'o kiša na pogrebu

droga me zvala na kolače

pekari su kihali u brašno

kraj otvorenih vrata

pekare u noći

pas je lajao

opkoljen ogradom

gazdinog dvorišta

ježevi su se provlačili

semafor

k'o izlazak

i zalazak sunca

razbijao sam flaše

i tukao se

s ponešto uspjeha

ulice su žamorile

osekom i plimom

prolaznicima

brzim vozilima

tražio sam svoju vatru

po raznim spiljama

muzika treštala

svi se nadvikivali

bilo je ljubavi

kad je bilo kurvi

a vjetrova ima raznih

već s koje strane

dolaze

pločnici su otvarali grotla

pod petama

kaubojskih čizama

jutrom sam krao

jogurt i mlijeko

iz sanduka

pred otvaranjem dućana

pa štipao pipničarke

iz jutarnje smjene

ljepljivim prstima

ribe još plivaju

dok se mreža ne digne

i ne stegne

kašljao sam

od smoga i duhana

na uglu čekao

oslobođenje

skupljao opuške sunca

neki su bježali

u zatvore

i ludnice

a pokraj autoputa

nikli su šampinjoni