Franko Bušić rođen je 8. svibnja 1971. u Splitu.
Član je Društva hrvatskih književnika – Zagreb, član uredničkog odbora revije za kulturu SRP – Ljubljana (http://www.revijasrp.si ).
Predsjednik je i jedan od osnivača „DADAnti“ – Udruge za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti.
Ujedno je i jedan od moderatora na DADAnti večerima (do sad održano 37 redovnih i 2 vanredne večeri) u Galeriji Praktika i Info Zoni u Splitu.
Prethodno je vodio večeri poezije u splitskim klubovima Ghetto i Mali Princ.
Jedan je od organizatora rock koncerata u prostorijama Koalicije udruga mladih (ex klub Kocka) u Splitu.
Za svojeg stvaralaštva bio je i članom: Haiku International Association - Tokyo, The Haiku Society of America - New York, World Haiku Association, te 7 manjih umjetničkih udruga iz Hrvatske i Slovenije.
Objavio je pregršt poezije, proze, eseja, stripova, ilustracija, kolaža i fotografija u časopisima diljem svijeta.
Sudjelovao je na 34 skupne izložbe a haiku poezijom zastupljen je u 6 antologija.
Državna japanska televizija NIPPON HOSO KYOKAI snimila je dokumentarni film o njegovoj umjetnosti (snimano u Ljubljani, Tolminu, na Braču i u Sarajevu 2000.) a RiTV/CCN mu je posvetila jednu od svojih emisija Lizaljka (Rijeka 2001.). Objavio je 6 knjiga, imao 47 samostalnih izložbi, izveo 23 performansa, glumio u 3 kazališne predstave (8 izvedbi) i u TV seriji Ruža vjetrova.
6 objavljenih knjiga:
RAZNESLO TI BO PREKLETO BUČO (poezija), prijevod Jurij Hudolin i Ivo Antič, Apokalipsa, Ljubljana 1998.
POSTBALKANEC (elektronska zbirka proze), prijevod Namita Subiotto, SRP, Ljubljana 2000.
NITKO NITKOV KAO JA (poezija), Agapa, Kloštar Ivanić 2001.
ZABORAVLJENA LUTKA/ FORGOTTEN DOLL/ POZABLJENA LUTKA (haiku poezija), Agapa, Kloštar Ivanić 2002.
POSTBALKANAC (zbirka proze), Insula Ivanich, Kloštar Ivanić 2003.
NADrealizam je podDADA (poezija), Književni klub “Branko Miljković”, Knjaževac/ Impresum, Valjevo 2006.
Franko Bušić, Mažuranićevo šetalište 9, 21000 Split
e-mail: franko.busic@yahoo.com
Jedan od rijetkih
i kao da se sjeća
dok bura ga tuče
bor prošlih stoljeća
i kao da ne strepi nema straha
od motornih pila znojnih drvosječa
zbog promjera svojeg stoji lakog daha
na koliko samo iglica suhih
umorni šetači odmaraju svakodnevno
pod njegovom sjenom igrice lica sred noći gluhih
koliko samo potomaka njegovih samoniklih
razasuto po Marjanu već leži istruljenih
a on stoji zvijerima se smije… šiške pljuca… smolu lije
Vrijeme promjena
Kao da su nadahnuće
visoke potpetice
i uzdasi njeni
u besmislenom blaženstvu ekstaze.
Kao da su nadahnuće
lakirani nokti
što krljušti skidaju s leđa,
njene crne oči
premazane plavim,
njene duge noge
besramno razgolićene,
njene grudi
plodno ispršene.
Kao da ljubav
inspiracija je
kad
Smrt je u usponu.
Aj leć
„Aj leć. I sove spavaju.“
I komarci koji zuje a ne ubadaju
i oblaci koji su ispovraćali utrobu po iščekujućoj zemlji
i nimfe
i sirene koje se rugaju klaunima
dok jašu snažne pomahnitale bikove.
